KAD PROŠLOST POČINJE OD DANAS
Stara je mudrost da način na koji pamtimo prošlost određuje našu budućnost. U Bosni i Hercegovini ova stara mudrost očito nije zaživjela. Jer, decenijama ovdje prošlost počinje od danas.
Ovo je još jedno izdanje emisije Stranica za istinu – pravdom do pomirenja koju zajednički realizuju Pan radio iz Bijeljine i Radio Osvit iz Zvornika. U novoj emisiji istražujemo kako naše zajednice pamte prošlost i kako se sa obilježavanjem prošlosti osjećaju svi koji u Zvorniku i Bijeljini žive.
Za emisiju govore:
načelnik za privredu, poljoprivredu i društvene djelatnosti u Zvorniku, Milan Cvjetinović, predsjednik SO Zvornik Nedim Čivčić, ekspertkinja Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj Aleksandra Letić, i kustos Muzeja Semberija u Bijeljini, arheologinja Tanja Lazić.
I u Bijeljini i u Zvorniku, memorijalizacija događaja iz prošlog rata još je podijeljeno, nacionalno „vlasništvo” o čemu svjedoči i kratki foto zapis:
Kultura sjećanja je način na koji prenosimo ono što smo preživjeli i preživljavamo našim savremenicima i budućim generacijama. Stoga je pravo na identitet kroz kulturu sjećanja neotuđivo ljudsko pravo.
Kako pamtimo i kako bi trebalo da obilježavamo događaje i stradanja iz rata 1992-95. u BiH je duboko etičko pitanje koje će odrediti budućnost i razvoj ovog prostora. Da li ćemo se okrenuti suočavanju sa prošlošću, istini i pomirenju ili ćemo ostati zarobljeni u svijesti etničke represije i nasilja koji su bili ratna ideologija 90-tih, danas je i jedno od ključnih političkih pitanja u BiH. 
Aleksandra Letić, ekspertkinja za tranzicijsku pravdu i suočavanje sa prošlošću u emisiji objašnjava zašto spomenici na događaje iz prošlog rata podsjećaju na „obilježavanje teritorije:
„To sa spomenicima je jedna problematična stvar. Spomenici imaju svoj smissao ukoliko su u smislenom kontekstu postavljeni negje. Spomenik ne treba samo da sjeća, on treba da obrazuje i da upozorava. Nijedan spomenik u Bosni i Hercegovini to ne čini, pa čak ni onaj memorijal u Potočarima koji je možda najbliži tom idealnom obliku jedne memorijalizacije. Ono što se ne dešava u Janji (kod Bijeljine) ne razlikuje se od onog što se dešava u Bijeljini, nema društvenog kosenzusa, nema razgovora, nema dijaloga šta tačno ti spomenici u Janji i Bijeljini znače, koga oni predstavljaju. Mene ne predstavljaju, ne predstavljaju ni umjerene strane ni u jednoj ni u drugoj zajednici jer se ne mogu prepoznati u svemu tome. Osim da možda nekima stavljajju prst u oko i vrijeđaju one druge ili upozoravaju: nećete vi sljedeći put nas nespremne uhvatiti, to meni više liči na obilježavanje teritorije nego na sjećanje i educiranje mlađe generacije da se neke stvari ne ponove“.
Emisiju u mp3 formatu možete preuzeti ovdje
